beats by dre cheap

Summertime.


Jedno ljeto smo bili na Uni, a Una je jako, ali jako lijepa rijeka, čista, plava, bistra, brza, sa milion brzaka i slapova i dubina i drveća koje raste po sred rijeke, po obalama i milion riba se bori koja će da uhvati insekte koji plutaju na površini.

Bilo je sred ljeta i temperature su bile velike i sunce je pržilo kožu ali onako fino, da dobiješ neki blagi ten, da dobiješ neku blagu sunčanicu, da te opali kao da si pomalo pripit i da se u daljini sve leluja i da se šume i slapovi okreću oko tebe.

Bilo je mnogo ljudi a naša grupa se smjestila za veliki sto negdje u sredini parka.

Bile su dvije ogromne klupe i taj veliki sto napravljen od nekog kvalitetnog drveta. Svako je izvadio nešto hrane, pića, karte, radio, muziku, kupaće kostime, kreme za sunčanje, stolice za sunčanje, knjige, pištolji na vodu, baloni.

Sve je bilo krcato i u milion nijansi, crvene, žute, bijele, crne, smeđe.

Neki ljudi su igrali košarku, neki nogomet, neki su se dobacivali frizbijem, neki su igrali tenisa, neki su se igrali sa psima, sa djecom, sa školskim prijateljima.

Trava je bila pokošena i uredna, nigdje nije bilo smeća, nije bilo stvari za koje bi se moglo oplesti i preko kojih bi se moglo pasti, i sve je odisalo nekim veseljem, zabavom, dječijim urlicima, zabrinutim usklicima.

Preko brdašca se čuo cijeli skup ljudi koji navijaju i galame glasno ali veselo.

Tamo se ringišpil vrtio i mirisala je šećerna vuna i velike šarene lizalice i sladoled iz aparata i zamrzivača i mirisala je pečena piletina, janjetina, povrće sa žara i kruh i pite ispod saća, između ostalog.

Dok sam šetao po ivici ade prepoznao sam nekoliko ljudi ali nikome se nisam javio, vješto sam se provlačio između drva i redova živice i grupica ljudi, u jednom momentu sam čuo nekog da me doziva ali sam se pravio da ne čujem i samo sam ubrzao korak i pobjegao negdje u zarasloj travi, baš pored rijeke, i vrlo spretno sam pratio malu, usku stazicu koja me odvela dalje od svih i tek poneki par je sjedio pod drvećem, u hladu, po nekim kariranim dekicama, neki su se ljubili, neki su se smijali i razgovarali, neki su se svađali.

Po običaju, stavio sam slušalice na uši i pustio muziku.

Osjećao sam se kao u nekom filmu u kojem se slike vrte i niko ništa ne govori i ne donose se nikakvih zaključci. Samo sam koračao i promatrao malo uvojke i zemlju koja se ponekad otisne u plavetnilo rijeke i poneku djecu koja bacaju komade kruha na površinu vode i uzbuđeno traže najveće ribe koje se  zalete da pojedu isti komad.

Kad sam izašao na čistinu shvatio sam da hodam po fudbalskom terenu ali nikog nije bilo tamo i zemlja je na nekim dijelovima popucala od vrućine i crvenkasta prašina se raspršivala pod povjetarcem ali krajem oka sam primijetio vrhove koševa, bijele i zahrđale, i loptu koja je poskakivala i odbijala se od te table.

Bio sam znatiželjan i krenuo sam tim pravcem.

Prvo sam ugledao ruke koje bacaju tu loptu i crnu narukvicu od kože i crvenkastu maramu skupljenu i svezanu na drugoj ruci. Bile su duge i bijele, porculanski bijele i prsti su stalno bježali preko lica, iza uha, prsti su gurali pramenove plavkaste kose iznova, i iznova, i iznova, čudio sam se kako ta radnja nije naporna i kako ne poludi od beznačajnosti iste.

Nosila je bijelu majicu bez rukava i jedno rame joj je bilo otkriveno, nosila je neki šorc od tekstila, poderan i prljav od iste one crvenkaste zemlje.

Na sred stomaka je bio otisak lopte i fleka je upadala u oči jer je bila crvena i razmazana.

Bila je iznimno lijepa.

Stajao sam neko vrijeme i posmatrao je kako izrazito smotano pokušava da ubaci tu loptu kroz obruč ali joj nije polazilo za rukom i čekao sam da makne osmijeh s lica ali se to nije desilo. U jednom od tih momenata sam skupio hrabrosti ili dovoljno gluposti da kažem, da je pitam da li je možda razmišljala kako to nije sport za nju, iznenađeno me pogledala i kao da je  uvrijeđena spustila je loptu, dohvatila papuče i krenula prema hladu.

Sjela je na klupu ispod drveta i otpila veliki gutljaj vode.

Poprilično nesigurno sam prišao lopti, uzeo je u ruku, odmaknuo se previše nego što sam trebao od koša i bacio, potpuni promašaj, nisam ni tablu pogodio.

Sreća pa je bilo vruće i lice mi je već bilo crveno jer da je bilo neko drugo godišnje doba i da je manje škiljila od bjeline i vrućine vidjela bi kako mi lice mijenja boju i kako mi samopouzdanje isparuje kroz crvene obraze i crvene uši i kako mucam na jednostavnim pitanjima.

Smijala se glasno i nije skretala pogled.

Uzeo sam loptu još jednom i pokušao ponovo, sa istim rezultatom.

Par trenutaka kasnije sjedio sam na klupi pored nje i brisao znoj sa čela, sa ruku, sa lica, sa vrata i trljao ga kroz kosu.

I dalje me gledala i baš kao prvi put kad smo se vidjeli, protrljala je ruku kroz kosu i nasmijala se kako glupo izgledam i već sam znao da će mi prebaciti i da će mi objasniti zašto se više nikad ne bih trebao šišati.

Uho mi je odzvonilo od poljubca a zatim se naglo digla na noge i krenula koračati prema vodi, nije zastala ni na sekund, voda se zapjenila dok su joj se noge probijale kroz plićak, spustila se skoro na koljena i bacila naprijed, zaronila a zatim se opet pojavila par metara dalje.

Micala je vodu iz očiju i škiljila ali osmijeh je i dalje bio prisutan.

Sjeo sam na ivicu dasaka, skinuo obuću i zaburio noge do koljena.

Doplivala je do mene i uhvatila se za lijevu nogu i počela me vući, i mada sam odbijao i govori da neću i da je glupa i da me pusti na miru, već minut kasnije skidao sam majicu i skakao za njom.

U ruku mi je stavila svoju bijelu majicu i zatim nestala ispod vode pa se pojavljivala dalje u dubljoj vodi, bliže slapovima a najzad se popela na veliki kameon oko kojeg se voda prelamala i pretvarala u pjenušavu bjelinu.

Taj dan nismo pričali o onom što se desilo na maturi ni o tome da ćemo studirati u različitim gradovima ni da li je to zadnji put da se vidimo to ljeto. Gađali smo se balonima punim vode i pištoljima na vodu i bacali po plićacima i plivali do bližih i daljih slapova i sjedili u hladu i sušili na suncu i ležali na koljenima i brojali ožiljke na koljenima.

Zadnji poljubac smo podijelili na drvenom doku.

Ostala je ležati na suncu dok je noge brćkala u vodi i upijala sunce.

Nagnuo sam se nad nju i zastao na momenat i pokušao upiti svu ljepotu sivih očiju i nekoliko pjegica ispod lijevog obraza.

Sreo sam je u gradu još jednom to ljeto, stajali smo nasuprot jedno drugog, nosila je plavkastu ljetnu haljinu, nije htjela da se zadrži. Još jednom mi je prošla rukom kroz kosu, nasmijala se i nastavila koračati.

 

 

 

My Sleeping Karma.
http://vanished.blogger.ba
07/12/2017 00:53