RadarURL To flow like a river, and drift like a cloud. <body>

To flow like water, and drift like a cloud.











04.03.2019.

If I had money like Henry Ford, Lord, I'd have me a woman, yeah, on every road.

U svom malom, čudnom svijetu

nastavi biti lijepa,

i imati lijepe oči,

i lijep osmijeh,

i lijep govor, i ruke i noge

i vrat, i lijepe usne,

i nastavi me držati za ruku,

i koračaj bez obrazloženja,

i gledaj me bez govorenja

i donosi mi knjige,

i kupuj mi knjige,

i objasni mi sve jednom, dva puta,

i još jednom,

i ne ljuti se što ne pamtim,

i ne ljuti se što ti luk izgorim

i nastavi nositi majice koje ti spadaju s ramena

i nastavi voljeti tople, ljetne večeri

i žestoka pića koja presijecaju momente

vrijedne velikih plakata i skupih objektiva

Pali svijeće, pleši,

tjeraj magiju da zanemaruje grane

koje lupkaju o prozore

i kapljice kiše koje odjekuju od limove automobila

i svjetlucanje neonskih svjetiljki u noći,

U svom malom, čudnom svijetu

preskači svaku petu pločicu,

hodaj po bijeloj liniji,

po ivici trotoara

izbjegavaj stazice u parkovima,

smišljaj načine da me zadržiš u krevetu

još samo deset minuta, još samo deset, još samo deset,

još samo malo!

Uvaljana u peškir slušaj Noir pjesme,

prati tonove rukama

i pusti da kaplje s tebe po parketu

pusti malo parfema da pobjegne

i ostavi me da slušam padanje kiše.

 

 

 

 

02.03.2019.

We wanted choices, chances. The movements would allow us to travel to a dimension permanently. Stay there. A new life in a new world. To us, that was freedom.

Svaki put predosjetim

kako se riječi gomilaju

negdje iza glasnica,

u škripavim zglobovima prsta,

u vlasima kose koja uporno bježi preko uha,

osjetim ih ispod starih vrećica u kuhinji,

u pari koja bježi kroz mali, kockasti prozor,

i vodi koja kaplje u sudoperu.

Sve je nekako natopljeno

i sve stoji

i čeka

sitna, obeshrabrujuća zbivanja

tiho padanje,

uvlače se u rutine

i preuzimaju sitne radnje,

neizbježni, sitni porazi i vječito nadolazeće riječi

Ovih dana skakuću po krovovima dok prolazim ulicom

i lupkaju o limene oluke

naveče, dok spuštam glavu preko jastuka

koračaju sobom i pucketaju parketom

danas ih gledam među pticama što lete oko zgrade

i gakću naizmjenično, glasno

škripi staklo prozora

crna krila prekrivaju plavičasto nebo

i kljunovi su stisnuti

sve danas ukaziva na užas koji čeka na svoje.

 

 

 

 

 

 

 

28.11.2018.

Sneak attack.

Riječi su se jutros skovale negdje u vrhovima bjeline
koja je osvanula po okolnim brdima
i ništa ih ne može natjerati da pređu daljjinu
i da se ušuljaju u moja usta
i glume neke ispade
i izljeve emocija.
Jutros mi se neki stari glasovi motaju oko ušiju
i neki stari filmovi vrte pred očima
i ruke mi mahinalno traže kapute
i rukavice
i tople čarape
i šarene čizme
i noge me mahinalno vode prema dugom hodniku
i prsti hvataju vrata
i preda mnom se otvara blještavilo bjeline
i pune uši vikom
i drekom
i smijehom
i psovkom
i još smijeha;
Nostalgija je čudna boljka.
Da mi je samo da otresem snijeg s vrhova jabuka
i trešanja
i da uzmem lopatu
i počistim ulaz
i napravim tek najmanjem snješka
i da bacim grudvu
ili dvije
na djecu koja čekaju autobus.
fuck me.




Stariji postovi